LJUBO BABIĆ – pjesnik i slikar

Rođen: 14. lipnja 1890. u Jastrebarskom

Umro: 14. svibnja 1974. u Zagrebu

14. lipnja 1890. godine u Jastrebarskom je rođen jedan od pravih enciklopedijskih veličina hrvatske povijesti umjetnosti, svestran znalac, povjesničar umjetnosti, teoretičar i istraživač i slikar Ljubo Babić.
Svoje umjetničko obrazovanje počinje u Zagrebu na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetnički obrt, a nastavlja kao i većina mladih budućih hrvatskih stvaralaca na müenchenskoj Akademiji.
Predavanja iz povijesti umjetnosti, tečaj anatomije i upoznavanje sa scenografijom u Kunstlertheatru osigurali su mladom Babiću svu širinu obrazovanja koja će mu nakon povratka u Zagreb osigurati otvorenje Moderne slikarske škole u vlastitom atelijeru te predavanje na školi na kojoj je i počeo svoje likovno obrazovanje, na budućoj zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.
Značajka su Babićeva slikarstva suprotstavljena obilježja glasovite zagrebačke škole i simbolizma.
Susret s Meštrovićem i djelovanje u krugu skupine Medulić, Babića će usmjeriti putem nacionalne angažiranosti i pripadajuće ikonografije. Tek će slutnje rata i osjećanje vremena nakon povratka u Zagreb u Babiću probuditi posve osobnu vrstu slikarske ekspresije prema kojoj ga i danas prepoznajemo u krajoliku, portretu i mrtvoj prirodi, u rasvijetljenoj paleti i čvrstoj, gotovo kiparskoj formi ostvarenoj bogatom svjetlošću i sjenama.
Mnogobrojni krajolici zagrebačke okolice, Like, Dalmacije, portreti seljaka i studije narodnih nošnji rezultat su Babićeva traganja za nacionalnim izrazom, za kulturnim i duhovnim posebnostima što su bili motivi i njegove samostalne izložbe 1938. godine u Zagrebu i nastupa na venecijanskome Biennalu.

Ljubo Babić jedan je od pokretača Hrvatskoga proljetnog salona, Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika te zajedno s Becićem i Mišeom 1929. godine osniva grupu trojice, poslije grupu hrvatskih umjetnika. Prvi postav Moderne galerije , organiziranje izložbe suvremene francuske te njemačke umjetnosti u Zagrebu, postav izložbe srednjovjekovne umjetnosti Jugoslavije u Parizu 1950., postavi brojnih muzeja i galerija, među kojima i Strossmayerove galerije u Zagrebu 1947. samo su neki od golemih Babićevih umjetničkih projekata u kojima je sublimirao golemo umjetničko znanje, ali i profil univerzalnoga poznavatelja kulturnih prilika u nas i u Europi.
Ljubo Babić bio je i osnivač prvog lutkarskog kazališta u Zagrebu, a na svojim scenografijama u teatru ostavio je trajni biljeg gotovo tri desetljeća u mnogobrojnim inventivnim inscenacijama Krležinih i Shakespearovih djela u suradnji s Brankom Gavellom.

Umro je 14. svibnja 1974. u Zagrebu.