Kako bez straha postati đak-prvak

U životu svih nas postoje odlučujući događaji, nama izuzetno važni i kojih ćemo se sjećati do kraja života. Jedan od takvih je polazak u školu, kojim započinje nova faza u razvoju vašeg djeteta. Da polazak u školu ne bi postao svojevrstan šok za dijete, potrebno je da prethodno bude dobro pripremljeno. A u tome mu upravo vi možete najviše pomoći.

BORAVAK U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI
Preporučljivo je da prije polaska u školu dijete pohađa neku predškolsku ustanovu. Time se socijalizira i navikava na uspostavljanje ne samo kontakta, već i bliže odnose s nepoznatim ili nedovoljno poznatim vršnjacima. Pored toga, odvaja se i od roditelja ili drugih bliskih i značajnih osoba, što doprinosi njegovom socio-emotivnom sazrijevanju.

NE PLAŠITI ŠKOLOM
Jako je važno kod djeteta razvijati svijest o značaju i važnosti njegovog polaska u školu, čime se za jedan korak približava svijetu odraslih. Ni u kom slučaju ne treba ih zastrašivati. “Vidje ćeš ti kad pođeš u školu gdje nema mame i tate, nećeš moći ovako da se ponašaš!” najčešća je rečenica roditelja koji u nekim situacijama ne znaju koje odgojne postupke da primjene, pa pribjegavaju nepoželjnim. Time se razvija negativna slika o školi i strah od nje. Onda nije ni čudno što su djeca, zastrašivana školom, obično lošiji đaci. Treba staviti značaj na djetetov polazak u školu, razviti kod njega osjećaj ponosa i osobne vrijednosti zbog toga. Suprotno, ne treba čitavu stvar niti previše uljepšavati.

U ŠOPING ZA ŠKOLU
Zajedno sa djetetom otiđite u kupovinu njegove prve školske torbe, uručiti mu je s određenim poštovanjem. Povodom njegovog prvog dana u školi bilo bi odlično napraviti mu tortu, kupiti neku lijepu odjeću ili obuću i time mu dati motiva da se osjeća vrijednim jer polazi u školu.

POTICATI RADOZNALOST
Mnogi roditelji često izgube strpljenje pokušavajući da odgovore na bezbroj dječjih pitanja. Kada dijete pokazuje vidnu znatiželju za određene stvari, poželjno je reći mu “Baš o tome ćeš učiti u školi i ne samo o tome već i o…” i onda dodati još neke druge teme za koje je dijete jako zainteresiralo. Time se potiče da se raduje polasku u školu, kao mjestu gdje može mnogo toga interesantnog čuti.
Osim toga, ma koliko da su roditelji umorni od posla ili od “besmislenih” i dosadnih dječjih pitanja, ipak treba zadovoljiti njihovu radoznalost. Mama često kaže “pitaj tatu”, tata kaže da pita mamu i dijete ostane gladno određenih saznanja. Neodgovaranjem na dječja pitanja, njihova znatiželja se gasi, što će vrlo lako dovesti da na samom početku školovanja na učenje gledaju kao na zamaranje, umjesto kao sredstvo da dođu do stvari koje ih jako zanimaju.

NE POSTOJE GLUPA PITANJA
Iako sa aspekta odraslog neka dječja pitanja djeluju besmislena i dosadna, treba ipak imati razumijevanja prema tim malim bićima koji su na ovom svijetu svega nekoliko godina! Zbog toga su im mnoge stvari nepoznate i nejasne i žele mnogo toga saznati u veoma kratkom vremenu. Poticanjem dječjih pitanja i radoznalosti kod djeteta se razvija samopouzdanje, a suzbija stidljivost. Na taj način se uči da nije sramota pitati i da se ne treba stidjeti pred drugima. U prilog tome istraživanja pokazuju da je samopouzdanje jedan od bitnih faktora uspjeha u učenju, a da su stidljivija djeca manje uspješna. Naročito je pogrešno optužiti dijete da je postavilo glupo pitanje. Kada krene u školu, plašiti će se da će ispasti glupo, pa će radije šutjeti, nego pitati.

UMJESTO ODGOVORA DATI PITANJE
Kada dijete postavlja pitanja, stručnjaci preporučuju da im odrasli često uzvrate pitanjem “A što ti misliš o tome; kako je to moguće; kako bi ti postupio?” itd. Naravno, ako dijete baš nema svoje mišljenje, onda mu treba dati odgovor. Postavljanjem pitanja dijete se vježba razmišljati i povezuje, a s druge strane odrasli dobivaju sliku na kojem je nivou razmišljanje njihovog djeteta. Kasnije u školi neće imati problem da kaže pred svima svoje mišljenje, jer je na to naviknuto.