Materinski jezik je jezik kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli, najnježnije nijanse svojih emocija. Tim jezikom služimo se najbolje i najpreciznije – jer je u nas usađen od naših početaka.

Na Međunarodni dan materinskog jezika moramo sa žaljenjem ustvrditi da hrvatski jezik, koji smo u prošlosti morali spašavati od nasilnog potiskivanja ili unitarizacije, danas moramo braniti od ravnodušnosti. Na to nas podsjećaju pogrešno napisani nazivi na trgovinama, pogrešna uporaba pojedinih riječi u javnim medijima, kao i sve više prisutna ideja o nesamostalnosti hrvatskog jezika, koji se u javnosti, pa čak i u nekim lingvističkim krugovima, stavlja u znak jednakosti s jezicima u našem geografskom susjedstvu.

Današnji je dan prilika da ponovimo tvrdnju o pravu na posebnost vlastitog jezika, koji je neotuđiv dio našeg identiteta. Zahvaljujući njemu možemo učiti druge jezike, stjecati znanja i iskustva. U težnji čovjeka da spozna svijet, materinski jezik stoji na početku kao neosporni uvjet. Naše mišljenje, svijest i kreativnost upućeni su na njega kao na neupitno počelo.