Svjetski dan učitelja je dan u kojem osvješćujemo istinu da sva djeca moraju imati kvalitetno obrazovanje, ali da se prema svakom djetetu treba odnositi na način da mu se omogući ispunjavanje svoga potencijala.

To je dan kada se trebamo pitati kakvo je danas mjesto učitelja u društvu. Svakako bi uloga učitelja trebala biti prepoznata kao plemenite misija, jer za ostvarivanje ciljeva troše mnogo energije, volje, truda i zalaganja a zauzvrat dobiva skromnu materijalnu naknadu. Osim vječne potplaćenosti, s čime su se izgleda učitelji već davno pomirili, daleko je gora marginalizacija te struke i poziva u društvu.
Nažalost, naša društvena zajednica i upravljačke društvene strukture ne vrednuju dovoljno učiteljski rad, ne vrednuju znanje i obrazovanje, a najgore je što time ne pokazuju mladim generacijama da je učenje važno i neophodno.

Kako poticati mlade ljude da se obrazuju ako društvo bolje plaća neobrazovane od visoko obrazovanih radnika? Kako poticati mlade ljude da se obrazuju kada za zapošljavanje i napredovanje nije važan stupanj obrazovanja niti uspješnost u obrazovanju već isključivo politička podobnost ili neka „veza“. Nije slučajno da se naše društvo našlo uslijed velike ekonomske krize koja je uzrokovana ponajviše krizom morala.

Sa velikim interesom sam pročitao intervju hrvatskog veleposlanika u Finskoj, Damira Kušena na portalu danas.hr u kojem govori o finskom obrazovnom sustavu, vrijedi pročitati.